Zašto psytrance zvuči psihodelično

"Psy" u psytranceu nije samo etiketa. Žanr je napravljen da zvuči čudno, promjenjivo i hipnotično, a obično se sluša na mjestima osmišljenima da odgovaraju tom zvuku. Evo odakle dolazi psihodelična strana i kako je producenti stvaraju.

Odakle dolazi

Psytrance je izrastao iz partyja u Goi u Indiji krajem 1980-ih i početkom 1990-ih. DJ-evi i producenti ondje su miješali elektroničku glazbu poput acid housea s elementima duba i indijske glazbe i stvorili hipnotičan, melodičan zvuk: goa trance, iz kojeg se kasnije razvio psytrance.

Velik dio duha seže i dalje, do psihodeličnog rocka i kontrakulture 1960-ih. Bendovi poput Pink Floyda i The Grateful Dead svirali su duge, istraživačke instrumentalne dionice koje su trebale odvesti publiku negdje drugdje. Elektronički producenti kasnije su taj učinak pokušali stvoriti synthesizerima i sequencerima.

Tehnologija je oblikovala zvuk. Roland TB-303 donio je squelchy acid linije, kasnije je Access Virus postao studijski standard, a danas se većina trackova radi u DAW-u sa soft synthovima. S vremenom se žanr podijelio na podžanrove poput full-ona i dark psytrancea, od kojih svaki na svoj način shvaća psihodelični zvuk.

Kako nastaje zvuk

Nekoliko produkcijskih tehnika radi većinu posla:

• Stalna modulacija. Filteri, visina tona, rezonancija i efekti stalno se kreću, često pokretani LFO-ima ili automatizacijom. Zvuk rijetko dugo ostaje isti, što glazbi daje promjenjiv, nepredvidljiv osjećaj.
• Slojevi. Leadovi, arpeggia, padovi i mali efektni zvukovi slažu se i isprepleću, pa uvijek ima nešto novo za primijetiti.
• Prostor. Delay i reverb odmiču zvukove daleko ili ih puštaju da odjekuju po stereo slici. Dugi reverbi čine da track djeluje golemo, delayevi tjeraju pojedine zvukove da se zadrže.
• Neobične boje zvuka. FM sinteza i jaka obrada stvaraju zvukove koji ne nalikuju nijednom akustičnom instrumentu.
• Sampleovi. Zvukovi prirode, isječci izgovorenog teksta i citati iz filmova dodaju atmosferu i malo misterije.

Ritam

Ispod svega toga teče postojan, brz beat, obično oko 140 do 150 BPM, s four-on-the-floor kickom i rolajućim basslineom koji popunjava praznine između kickova. Ponavljanje je poanta: pattern koji traje minutama pušta slušatelja da se u njega smjesti, dok se zvukovi na vrhu stalno mijenjaju.

Trackovi su dugi i građeni u lukovima. Napetost raste kroz build-upove i filter sweepove i otpušta se u dropu, a zatim počinje sljedeći dio. Glatki prijelazi drže tok neprekinutim, što je još važnije u DJ setu koji traje satima.

Vizuali i okruženje

Psytrance se rijetko samo sluša. UV dekoracija, oslikane pozadine, vrtložni uzorci i jarke boje zrcale detalje u glazbi. Svjetlosni showovi, laseri i projekcije koje se kreću s beatom čine da drop jače udari.

Računa se i okruženje. Mnogi najpoznatiji partyji su festivali na otvorenom u šumama, na plažama ili u planinama, gdje glazba susreće otvoreno nebo i prirodu. U zatvorenom, dobro dekoriran prostor s mjestom za kretanje i mirnijim kutovima za odmor može stvoriti sličnu atmosferu.

Na plesnom podiju

Sve to cilja na stanje koje mnogi plesači poznaju: prestaneš misliti na vrijeme i jednostavno se krećeš s glazbom. Postojani beat, dugi trackovi i zvukovi koji se stalno mijenjaju rade zajedno da te uvuku.

Zajedničko iskustvo velik je dio toga. Satima plesati s ekipom koja je jednako uronjena u glazbu stvara snažan osjećaj zajedništva, a taj osjećaj zajednice jedan je od razloga zbog kojih se ljudi stalno vraćaju na psytrance partyje i festivale.