Psytrance produkcija: osnove za početak

Izvana psytrance izgleda jednostavno: brzi kick, kotrljajući bas i hrpa synth zvukova na vrhu. Natjerati ga da funkcionira je druga priča. Ovaj pregled pokriva osnove koje ti trebaju za početak, od groovea do softvera, sound designa, aranžmana i miksanja.

Što psytrance čini psytranceom

Psytrance obično ide otprilike od 135 do 150 BPM. Kick pada na svaki udarac i gura track, dok bas popunjava praznine između kickova. Ta interakcija stvara tipičan kotrljajući groove koji drži plesni podij u pokretu.

Na to dolaze synthovi: leadovi, arpeggii, atmosferični padovi i puno efekata. Filteri (low-pass i high-pass) oblikuju zvukove kroz vrijeme i grade napetost prema dropovima. Terenske snimke ili ambijentalni zvukovi mogu dodati teksturu, dokle god podupiru groove, a ne prekrivaju ga.

Jednako je važan i aranžman. Psytrance track živi od napetosti i otpuštanja: intro, build-upovi, dropovi, breakdowni i outro, s riserima, breakovima i promjenama ritma koji drže pažnju slušatelja.

Odabir softvera

Među psytrance producentima popularni su DAW-ovi Ableton Live, FL Studio i Cubase. Ableton je poznat po brzom workflowu i live izvedbi, FL Studio po step sequenceru i velikoj zajednici, Cubase po jakim MIDI mogućnostima. Sva tri mogu dati profesionalan psytrance, zato odaberi onaj čiji ti workflow odgovara i nauči ga dobro, uključujući prečace. U Abletonu je, na primjer, session view zgodan za isprobavanje loopova i ideja, a u arrangement viewu slažeš cijeli track.

Za zvukove se široko koriste softverski synthovi poput Seruma i Sylenth1, koji pokrivaju sve od baslinea do leadova. Za efekte su popularni reverb i delay pluginovi poput Valhalla Room i EchoBoy. Sample packovi za žanr mogu popuniti rupe u perkusijama ili efektima, a tutorijali, tečajevi i forumi pomažu ti da brže učiš.

Osnove sound designa

Većina psytrance zvukova nastaje suptraktivnom sintezom. Kreni od saw ili square vala, a onda ga oblikuj filterom. Rezonancija naglašava frekvencije oko cutoffa i daje zvuku karakter. LFO ili envelope na cutoffu dodaje pokret, što je ključno za nemiran, promjenjiv osjećaj žanra.

Envelope (attack, decay, sustain, release) određuje kako se zvuk razvija kroz vrijeme. Brzi attack s kratkim decayem daje kratke, "plucky" zvukove za arpeggie i basove. Spori attack daje mekane, široke padove.

Za bas mnogi producenti kombiniraju sinusni val za sub sa saw valom za zub. Note drži kratkima da se ne preklapaju s kickom. Snimljeni zvukovi poput glasova, ptica ili akustičnih instrumenata mogu se rastegnuti ili obraditi granularnim alatima kako bi se stopili s trackom.

Osnovne produkcijske tehnike

• Layering: kombiniraj zvukove za puniji rezultat, na primjer dva synth sloja za lead. Svaki sloj treba svoj zadatak.
• Sidechain: neka se bas nakratko povuče kad udari kick, tako da se njih dvoje ne razmazuju jedno u drugo i donji kraj ostane čist.
• Automatizacija: pomiči cutoff filtera, količinu reverba ili glasnoću kroz vrijeme, na primjer otvaraj filter na padu tijekom build-upa.
• Prostorni efekti: sinkroniziraj delayeve s tempom i reverbom smjesti leadove i padove u pozadinu, bez mućenja miksa.
• Distorzija i saturacija: dodaj grubost i prisutnost basu i leadovima, u malim dozama.
• EQ: odreži nepotrebne niske frekvencije sa svega što nije kick ili bas, tako da njih dvoje drže donji kraj.

Aranžiranje i miksanje

Tipična struktura ima intro, build-up, drop, breakdown, drugi build-up i drop te outro. Intro postavlja raspoloženje i daje DJ-evima prostor za miksanje; filtrirani kick koji se polako otvara ovdje dobro funkcionira. U build-upu dodaj perkusije, nove melodijske linije i risere te automatiziraj filtere da podigneš energiju. U dropu preuzimaju kick i bas. Breakdown svodi track na atmosferu i melodiju i daje slušatelju da predahne prije sljedećeg build-upa. Outro opet korak po korak skida slojeve.

Kod miksanja počni s razinama: kick i bas nose donji kraj, sve ostalo sjedi oko njih. EQ-om svakom elementu daj vlastiti prostor; ako se kick i bas sudaraju, skrati donji kraj jednom od njih. Reverb i delay koristi umjereno i odluči koji elementi trebaju zvučati blizu, a koji dalje. Zatim poslušaj cijeli track od početka do kraja, jer dobar miks je onaj u kojem sve i dalje zvuči jasno u najgušćem dijelu dropa.