Zašto feedback čini tvoje psytrance trackove boljima
Zašto svježe uši hvataju ono što ti propuštaš, kako tražiti koristan feedback, što plesni podij govori DJ-evima i producentima i zašto je važno i davati feedback.
Od partyja na plažama Goe do festivala poput Booma i Ozore: odakle dolazi psytrance, kako zvuči i što drži njegovu kulturu na okupu.
Psytrance je više od tempa i basslinea. Nastao je u određeno vrijeme i na određenom mjestu, proširio se kroz underground party scenu i izgradio vlastitu kulturu oko festivala, umjetnosti i zajednice. Evo kratkog pregleda odakle dolazi i što ga određuje.
Korijeni psytrancea su u partyjima na plažama Goe u Indiji krajem 1980-ih i početkom 1990-ih. Putnici i DJ-evi ondje su puštali elektroničku glazbu publici koja je voljela i psihodelični rock 1960-ih i 1970-ih, a iz te mješavine nastao je goa trance: hipnotičan, melodičan i građen na synthesizerima i samplerima.
Sredinom 1990-ih psytrance se razvio iz goa trancea. Producenti su išli prema čvršćim ritmovima, elektroničkijem sound designu i tvrđem pogonu. Zvuk se brzo proširio Europom i Izraelom, a zatim cijelim svijetom. Hallucinogen je jedno od imena usko povezanih s tim ranim razdobljem, a kasniji actovi poput Infected Mushrooma odnijeli su taj zvuk do puno veće publike.
Psytrance je odrastao uz rave kulturu kasnih 1980-ih i 1990-ih. Underground partyji i raveovi u skladištima spajali su svjetlosne showove, psihodelične vizuale i glazbu visoke energije, a scena je dijelila jednostavan ideal mira, ljubavi, jedinstva i poštovanja.
Free partyji bili su važan dio toga. Organizirani na zabačenim mjestima, daleko od klubova i komercijalnih prostora, na prvo mjesto stavljali su glazbu i zajedničko iskustvo. U isto vrijeme povoljni synthesizeri i sampleri omogućili su mnogima da produciraju vlastite trackove, pa je broj releasea brzo rastao. U glazbu su se slili utjecaji iz mnogih zemalja.
Vizualna umjetnost rano je postala dio scene. Flyeri, projekcije, pozadine i instalacije s psihodeličnim uzorcima i jarkim bojama radili su se u skladu s glazbom, a mnogi artisti počeli su surađivati s vizualnim dizajnerima na showovima u kojima zvuk i slika idu zajedno.
Psytrance obično ide oko 135 do 150 BPM, a većina trackova je u nižim do srednjim 140-ima. Udarni kick na svaku dobu i rolajući bassline na šesnaestinkama između kickova čine temelj. Na to dolaze slojevi leadova, arpeggia, padova i efekata, često brzi, repetitivni patterni koji stvaraju hipnotični osjećaj žanra.
Reverb, delay i distorzija daju zvukovima dubinu i čudan, nezemaljski karakter. Trackovi su dugi i razvijaju se postupno, s build-upovima, breakdownima i povratcima na punu energiju, što odgovara DJ-evima koji miksaju satima. S vremenom se žanr podijelio na mnoge stilove, od melodičnog full-ona i mirnog progressivea do dark psyja i foresta.
Festivali su srce scene. Boom Festival u Portugalu poznat je po fokusu na održivost, umjetničkim instalacijama i raskošnim pozornicama. Ozora Festival u Mađarskoj omiljen je zbog lokacije i osjećaja zajedništva i privlači artiste i posjetitelje iz cijelog svijeta. Rainbow Serpent u Australiji još je jedan dugovječni event s dubokim korijenima u sceni.
Ovi festivali nude puno više od glazbe: radionice, predavanja, interaktivnu umjetnost i mjesta za druženje. Dizajn pozornica i rasvjeta napravljeni su da rade s glazbom, a line-upovi miješaju headlinere s novim imenima.
Psytrance je od početka držao određenu distancu od komercijalnog mainstreama. Free partyji i mnogi festivali na prvo mjesto stavljaju osobnu povezanost, kreativnost i zajednicu, a dijelovi scene aktivni su u ekološkim i društvenim pitanjima.
Vizualni stil psytrancea, s jarkim bojama, organskim oblicima i hipnotičnim uzorcima, postao je umjetnička forma za sebe. A svaka nova generacija donosi vlastite utjecaje, miješa psytrance s drugim žanrovima i drži zvuk u pokretu, dok su vrijednosti na kojima je scena odrasla i dalje itekako žive.