Kako složiti psytrance studio s malim budžetom
Gdje uložiti, a gdje uštedjeti: osnovna oprema, jeftina DIY akustična obrada, besplatan i povoljan softver te savjeti za rad u maloj sobi.
Koji živi instrumenti pristaju psytranceu, kako ih snimiti i postaviti mikrofone te kako ih uklopiti u miks izgrađen oko kicka i basa.
Psytrance je elektronička glazba, ali živi instrument može tracku dati nešto što nijedan plugin ne može: dron didgeridooa ispod kicka, liniju violine u breakdownu, ručne bubnjeve koji razbiju krut groove. Evo kako ih dobro snimiti i uklopiti.
Može funkcionirati sve što dodaje organsku teksturu, dok god podržava elektroničke elemente umjesto da se s njima natječe. Nekoliko koji dobro pristaju žanru:
Dobar take važniji je od bilo kakve obrade. Neka glazbenik svira tamo gdje mu je ugodno, a snimaj uz klik u tempu projekta kako bi se dionice kasnije poklopile s gridom.
Za klavijature i električne gitare izravni ulaz (DI) daje čist signal bez šuma. Akustičnim instrumentima treba mikrofon. Okvirno pravilo: dinamički mikrofoni podnose glasne izvore poput bubnjeva i gitarskih pojačala, a kondenzatorski hvataju detalje akustičnih instrumenata, gudača i glasa.
Pazi na razine. Clipping na ulazu ne možeš kasnije popraviti, zato ostavi puno headrooma i drži vrhove znatno ispod 0 dB. Kompresiju tijekom snimanja koristi umjereno ili nikako, da sačuvaš prirodnu dinamiku i odluku ostaviš za kasnije.
Male promjene udaljenosti i kuta jako mijenjaju ton, zato pomiči mikrofon i slušaj prije nego pritisneš snimanje.
Sobni mikrofon postavljen dalje dodaje prostor. Možeš ga umiješati po ukusu ili izostaviti i kasnije dodati reverb.
Kick, bas i lead ostaju jezgra psytrance tracka. Žive dionice trebaju ih nadopuniti, a ne preuzeti.
Počni s timingom. Poravnaj takeove s gridom i zategni labava mjesta, ali nemoj sve kvantizirati do smrti: malo ljudskog osjećaja upravo je razlog zbog kojeg si uopće snimao uživo.
Zatim svakoj dionici daj vlastiti prostor u spektru. High-pass filter na gotovo svakom živom tracku ostavlja niske frekvencije slobodnima za kick i bas. Ako se gitarski riff tuče sa synth linijom, izreži malo srednjih frekvencija na jednom od njih. Blaga kompresija ujednačava izvedbu da može sjediti uz vrlo konzistentne elektroničke zvukove.
Žive dionice panoramiraj izvan centra, a kick i bas ostaju u sredini. Mali pomaci obično rade bolje od krajnjeg lijevo i desno.
Reverb i delay smještaju snimke u isti prostor kao ostatak tracka. Zajednički reverb na send busu pomaže da sve zvuči kao jedna prostorija. Plate i hall reverbi zvuče bogato, spring vintage. Previše reverba zamuti miks, zato drži wet signal pod kontrolom.
Kratki delayevi podebljavaju zvuk, duži stvaraju ritmičke jeke koje dobro rade na flautama, gitarama i vokalima. Chorus širi dionicu, phaser joj daje vrtložni pokret. Modulaciju koristi suptilno, da instrument svjetluca bez odvlačenja pažnje od groovea.
Na kraju, automatiziraj. Više reverba prema build-upu, manje u breakdownu, dionica koja se uvlači kroz 16 taktova: takav pokret drži žive elemente živima kroz dugi track. S vremena na vrijeme usporedi obrađeni rezultat sa sirovom snimkom, da znaš pomažu li efekti zaista.