Layering zvukova za deep psytrance
Kako slagati bas, kickove, perkusije, padove i terenske snimke tako da svaki sloj ima zadatak te kako im u miksu dati prostor i dubinu.
Four-on-the-floor, rolajući bas, triole i poliritmovi: kako je psytrance ritam građen, kako se razvijao i kako ojačati svoj.
Psytrance je prije svega ritmička glazba. Melodije i efekti dolaze i odlaze, ali postojani puls ispod drži plesni podij u pokretu satima i stvara hipnotični, transu sličan učinak po kojem je žanr dobio ime. Evo kako je psytrance ritam građen, kako se razvijao i kako ojačati svoj.
Psytrance ide u 4/4 s kickom na svaku dobu, klasični four-on-the-floor. Tempo je obično oko 140 BPM i više, a neki stilovi idu i znatno iznad 150 BPM. Kick je kratak i udaran, a bas popunjava praznine između kickova, pa low end postaje jedan neprekinuti, rolajući pokret.
Na to dolaze perkusivni slojevi: brzi hi-hatovi, clapovi ili snareovi na backbeatu, rolajući snare fillovi i tribal bubnjevi. Otvoreni hi-hat na offbeatu između kickova jedan je od zaštitnih zvukova žanra. Lakše perkusije poput shakera i tamburina podižu raspoloženje, dok sinkopirani naglasci, udarci koji padaju tamo gdje ih ne očekuješ, uvlače slušatelja dublje u groove.
Mnogi trackovi dodaju ritmičke figure koje ne prate ravni grid šesnaestinki. Triolni patterni preko four-on-the-floor beata daju vrtložnu, fluidnu kvalitetu. Poliritmovi idu korak dalje: motiv grupiran u trojke, sviran preko ravnog 4/4, pomiče naglasak pri svakom ponavljanju i stvara isprepletene slojeve koji se stalno mijenjaju iako loop ostaje isti.
Field recordinzi iz prirode ili grada, izrezani na kratke ritmičke komade, mogu dodati još jedan sloj s vlastitom teksturom i slikama.
Psytrance je izrastao iz goa trancea i psihodelične party kulture Goe u Indiji. Rani trackovi bili su građeni na jednostavnim, repetitivnim patternima oko postojanog kicka. S vremenom su producenti dodavali više slojeva, sinkopa i poliritmova, a trackovi su postajali manje predvidljivi.
DAW-ovi i pluginovi to su jako olakšali. Producenti su mogli precizno programirati i uređivati ritmove i crpiti iz breakbeata, duba i tradicionalnih perkusija. Podžanrovi su razvili vlastiti ritmički jezik: forest psytrance s mračnijim, organskijim zvukovima i složenim ritmovima koji se razvijaju, drugi stilovi s bržim tempom iznad 150 BPM. Danas, zahvaljujući povoljnom softveru i razmjeni na internetu, producenti odasvud donose nove ritmičke ideje u žanr.
Ponavljanje kicka i basa stvara trance učinak: postojani temelj koji te poziva da se opustiš i krećeš. Unutar toga varijacija priča priču. Shaker ili clap koji postupno ulazi gradi iščekivanje, pa drop zbog toga djeluje veće. Breakdowni koji ogole ritam daju publici trenutak da odahne prije nego se energija vrati.
U setu DJ-evi i live actovi oblikuju energiju kroz trackove, na primjer tako da krenu nižim tempom i postupno ubrzavaju. Live izvođači svoje ritmičke odluke prilagođavaju publici i u stvarnom vremenu.