Psytrance podžanrovi objašnjeni

Psytrance nije jedan zvuk. Kroz tri desetljeća podijelio se na stilove koji se razlikuju po tempu, raspoloženju i sound designu, a svaki ima vlastite plesne podije i termine na festivalima. Evo pregleda glavnih podžanrova i onoga što ih razlikuje.

Odakle sve dolazi

Psytrance je izrastao iz goa trancea sredinom 1990-ih. Producenti su s dugih melodijskih linija goe prešli na čvršće ritmove, rolajuće basslineove i elektroničkiji sound design. Hallucinogen, projekt Simona Posforda, bio je jedno od ključnih imena tog razdoblja.

Tehnologija je razvoj gurnula dalje. Softverski studiji poput Ableton Livea i Logic Pra, uz virtualne instrumente i pluginove, omogućili su detaljan sound design na laptopu. Kasnije su platforme poput SoundClouda, YouTubea i Bandcampa omogućile producentima da dođu do svjetske publike bez velikog labela, a mnogi današnji artisti su samouki. Rezultat je scena koja stalno stvara nove varijacije.

Većina psytrancea kreće se otprilike između 135 i 150 BPM, a mračniji stilovi idu brže. Unutar tog raspona svaki podžanr ima vlastiti karakter.

Full-on

Full-on se oblikovao krajem 1990-ih i predstavlja energičnu, melodičnu stranu psytrancea: brz, rolajući bas, svijetli synth leadovi, zarazni hookovi i veliki build-upovi i breakovi. Obično je na gornjem kraju tempa, oko 140 do 150 BPM. Infected Mushroom, Astrix, GMS i Vini Vici među najpoznatijim su imenima, a Astrixov "Deep Jungle Walk" klasik je stila.

Progressive psytrance

Progressive je minimalističniji i obično sporiji, često u nižim do srednjim 130-ima. Umjesto velikih melodija oslanja se na dubok, groovy bas, postupne build-upove i suptilne promjene zvuka i teksture kroz duge dionice. Preuzeo je utjecaje iz techna i housea i od kasnih 2000-ih postao iznimno popularan, s producentima poput Neelixa. Njegov postojan, hipnotičan tok pristaje dugim setovima, osobito u dnevnim terminima na festivalima na otvorenom.

Dark psytrance, forest i twilight

Dark psytrance suprotnost je svijetlim melodijama full-ona. Obično je brži, često znatno iznad 150 BPM, s teškim basslineovima, disonantnim zvukovima, slojevitim efektima i jezivim sampleovima. Melodije su rijetke i nepredvidljive, pa napetost dolazi iz sound designa. Uglavnom se pušta noću.

Forest je srodan stil s organskom, prirodnom atmosferom: pucketave, šuškave teksture i vijugavo, čudno raspoloženje. Twilight je između full-ona i darka, miješa energiju koja gura s mračnijim motivima, što ga čini korisnim za prijelaz iz večeri u noć u DJ setu.

Chillout i psybient

Spora strana scene zove se chillout, ambient ili psybient. Ima mirne ritmove, široke atmosferske zvukove i često organske sampleove i utjecaje world musica, a čuješ ga u festivalskim chill-out zonama i mirnijim satima. Shpongle, projekt Simona Posforda i Raje Rama, najpoznatiji je primjer; njihov album "Are You Shpongled?" iz 1998. miješa elektroničke beatove s organskim instrumentima i sampleovima iz mnogih glazbenih tradicija.

Scena oko zvuka

Podžanrovi oblikuju i programe festivala: svjetliji, progressive zvukovi danju, full-on u peak timeu, twilight i dark noću, chillout između. Festivali poput Booma u Portugalu i Ozore u Mađarskoj okupljaju sve njih i glazbi dodaju umjetnost, radionice i prirodu.

Vizualna umjetnost velik je dio kulture: mandale, fraktalni dizajni i projekcije koje umjetnici i vizualni autori razvijaju zajedno s glazbom. Lokalni partyji, online forumi i društvene mreže povezuju producente i fanove između festivala, a teme poput ekološke svijesti stalno se vraćaju, u glazbi i na eventima.