Kako napraviti psytrance track koji priča priču

Psytrance je napravljen za duge setove i duge trackove. S tempom obično oko 138 do 145 BPM i kickom i basom koji guraju ispod, track ima osam minuta ili više da negdje stigne. Zato žanr dobro pristaje trackovima s temom: raspoloženjem, mjestom ili idejom koja oblikuje zvuk od prvog do zadnjeg takta. Evo kako tome pristupiti.

Odaberi temu i njeno raspoloženje

Tema može biti apstraktna, poput svemira ili unutarnjeg svijeta, ili konkretna: šuma, more, mit, nešto što si sam doživio. Važna je emocija iza nje, jer ona vodi tvoj odabir zvukova. Tama i misterij sugeriraju duboke basove i jezive teksture; svjetlo i nada svjetlije synthove i melodije koje podižu.

Zatim skiciraj jednostavan luk, kao za priču: početak koji postavlja scenu, sredinu koja gradi napetost, vrhunac i razrješenje. Prije nego počneš graditi zvukove, okvirno odluči koji dio tracka pripada kojoj fazi.

Motivi i zvukovi koji pristaju

Motiv je kratka glazbena fraza ili zvuk koji predstavlja tvoju temu. Daj tracku jedan, na primjer lead melodiju, i vraćaj ga u ključnim trenucima u različitim oblicima: tiho i filtrirano u introu, u punom sjaju na vrhuncu, ogoljeno u breakdownu. Slušatelj ga prepozna i počne ga iščekivati, što povezuje cijeli track.

Ostatak zvučne palete odaberi u skladu s tim. Za temu šume ispod glazbe mogu sjediti field recordinzi šuštanja lišća, pjeva ptica ili vode; za podvodnu temu mjehurići ili tekuća voda. Padovi koji se razvijaju uz sporu LFO modulaciju dobra su pozadina, a leadovi mogu biti od svijetlih i živahnih do dalekih i sablasnih, ovisno o raspoloženju. Harmonije i kontramelodije oko glavnog motiva dodaju dubinu.

Ostani otvoren dok radiš. Ponekad se tema promijeni tijekom produkcije, a novi smjer često je bolji od prvotnog plana.

Složi track kao priču

• Intro: postavi raspoloženje ambijentalnim slojevima ili nekoliko minimalnih elemenata i nagovijesti motiv. Treba uvući ljude, a ne otkriti sve.
• Build-up: dodaj perkusije i slojeve korak po korak. Synthovi koji se penju, filter sweepovi i gušći bubnjarski patterni stvaraju iščekivanje.
• Vrhunac: kick, bas, leadovi i puni motiv spajaju se. Riseri vode prema njemu, a kratka pauza ili trenutak tišine neposredno prije čine da povratak punog zvuka jače udari.
• Breakdown: svedi track na padove i zvučne pejzaže. Ovo je dobro mjesto da vratiš zvukove iz introa.
• Razrješenje: završna varijacija motiva zaokružuje priču, a fillovi i sweepovi drže prijelaze glatkima.

Pazi na tempo izmjena. Energija treba rasti i padati, a promjene ritma, glasnoće i gustoće trebaju se poklapati s prekretnicama tvoje priče. Izbjegavaj nagle skokove koji prekidaju tok, osim ako je upravo taj prekid poanta.

Miks i završetak

U miksu kick i bas čine temelj, a leadovi i padovi sjede oko njih. Izreži low end s melodijskih i atmosferskih slojeva da ne zamute bas, drži bas u centru, a panoramom i reverbom smjesti ostale elemente u prostor. Zvukovi koji se kreću po stereo slici mogu voditi uho slušatelja kroz priču. Blaga kompresija drži razine pod kontrolom; u psytranceu su kick i bas obično razdvojeni u vremenu, a ne pumpaju jedan protiv drugoga.

Za mastering limiter podiže ukupnu glasnoću, a multiband kompresija može pomoći da track radi i na klupskom razglasu i na slušalicama. Ipak zadrži malo dinamike: kontrast između tihih i glasnih dijelova dio je priče.

Na kraju napravi pauzu i poslušaj ponovno svježih ušiju, idealno na različitim sustavima. Pitaj se podržava li svaki dio temu. Ako neki dio ne pristaje priči, promijeni ga ili izbaci.